Pristupanjem Republike Hrvatske Europskoj uniji 01. srpnja 2013., uz već propisane posebne postupke oporezivanja za male porezne obveznike i posebni postupak oporezivanja marže za rabljena dobra, umjetnička djela, kolekcionarske ili antikne predmete, propisuje se, između ostalog, i posebni postupak oporezivanja putničkih agencija.

Posebni postupak oporezivanja putničkih agencija (dalje u tekstu: posebni postupak) propisan je odredbama članaka 91. do 94. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (Narodne novine, broj 73/13, u daljnjem tekstu:Zakon). Posebni postupak primjenjivat će putničke agencije koje posluju s putnicima u svoje ime, a koriste isporuke dobara i usluge drugih poreznih obveznika pri obavljanju usluga putovanja. Stoga u slučaju da  putnička agencija koristi vlastiti autobus za prijevoz putnika, takva usluga ne ulazi u posebni postupak te se na nju obračunava PDV prema redovnom postupku oporezivanja. Posebni postupak oporezivanja putničke agencije primijenjuju samo  kad obavljaju usluge putnicima u svoje ime koristeći usluge drugih poreznih obveznika i taj postupak nije opcionalan, odnosno porezni obveznik ne može birati između posebnog postupka i redovnog postupka oporezivanja.
 
Posebni postupak se ne primjenjuje kada putničke agencije djeluju samo kao posrednici, odnosno u ime i za račun druge osobe i poreznu osnovicu izračunavaju na temelju odredbi članka 33. stavka 3. Zakona te naplaćuju samo uslugu posredovanja. Prema odredbama članka 91. Zakona putničkim agencijama smatraju se organizatori putovanja (tzv. turoperatori). Međutim posebni postupak ne odnosi se samo na putničke agencije i turoperatore, već i na sve ostale osobe koje se bave prodajom putovanja te nije bitno tko obavlja uslugu već da se radi o uslugama u vezi s putovanjem koju porezni obveznici obave izravno putnicima. Također nije nužno da se određena pravna osoba registrira kod nadležnog suda kao putnička agencija da bi se usluge koje obavlja oporezivale prema posebnom postupku. To mogu biti na primjer i škole, odnosno fakulteti (koji organiziraju npr. razmjene studenata) koji prodaju putovanja u svoje ime, a koriste usluge drugih poreznih obveznika pri prodaji. Posebni postupak se primjenjuje i u slučaju kad porezni obveznik organizira tečajeve stranog jezika u inozemstvu i pri tome u svoje ime obavlja usluge organizacije putovanja sa smještajem, prijevozom, pohađanjem tečaja i drugim uslugama.
 
Usluge koje putničke agencije nabavljaju od drugih poreznih obveznika mogu biti usluge prijevoza, smještaja u hotelu, usluge turističkog vodiča, ulaznica za koncerte i muzeje i slično. Člankom 187. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost (Narodne novine, broj 79/13 i 85/13) propisano je da se posebni postupak oporezivanja primjenjuje ako porezni obveznik u svoje ime obavlja organizaciju putovanja, a organizator putovanja pribavlja putniku najmanje dvije usluge koje se sastoje od prijevoza, smještaja ili drugih turističkih usluga koje čine cjelinu. Međutim, za primjenu posebnog postupka oporezivanja bitno je da se obavlja jedna od usluga vezana uz putovanje kao što su smještaj ili prijevoz, dok druga usluga može biti samo davanje informacija o putovanju ili sama usluga organizacije putovanja koju porezni obveznik naplaćuje kroz iznos naknade za uslugu putovanja. To znači da se poseban postupak ne može primjeniti za prodaju ulaznica za koncert, a da se pri tome ne pruža i osnovna usluga putovanja.
 
Transakcije što ih putnička agencija obavi u vezi s putovanjem smatraju se jedinstvenom uslugom koju putnička agencija obavlja putniku.
 
Prema odredbama članka 92. Zakona porezna osnovica, u vezi s jedinstvenom uslugom, je razlika u cijeni putničke agencije odnosno razlika između ukupne naknade, bez PDV-a, koju plaća putnik i stvarnih troškova koje ima putnička agencija za isporuke dobara ili usluga koje je nabavila od drugih poreznih obveznika, ako su te transakcije obavljene izravno putniku. Stoga se PDV ne obračunava na ukupnu primljenu naknadu već samo na razliku u cijeni koju ostvari putnička agencija između naplaćene naknade putniku i troškova za nabavljene usluge od drugih poreznih obveznika.
 
Prilikom primjene posebnog postupka razlika u cijeni se oporezuje  stopom PDV-a  25%, a iznos PDV-a koji je putnička agencija obvezna platiti izračunava se primjenom preračunane stope PDV-a na ostvarenu razliku u cijeni.
 
Primjer:
 
Putnička agencija iz Zagreba organizirala je četverodnevno putovanje u Rim za što je od hotela u Rimu primila račun za noćenje 20 osoba u iznosu od 50.000 kuna u čemu je obračunan i talijanski PDV. Također je od zrakoplovne tvrtke primila račun za zrakoplovne karte u iznosu od 40.000 kuna što je oslobođeno PDV-a obzirom da se radi o međunarodnom zračnom prijevozu putnika. Agencija putniku izdaje račun u iznosu od  5.500 kuna.
 
Ukupni troškovi po ulaznim računima iznose 90.000 (50.000+40.000) kuna. Ukupni prihod putničke agencije iznosi 110.000 (20x5.500) kuna. Ostvarena razlika u cijeni odnosno porezna osnovica iznosi 20.000 (110.000-90.000) kuna. PDV se iz razlike u cijeni izračunava preračunatom stopom pa iznosi 4.000 (20.000 x 20%) kuna.
.
U slučaju da putnička agencija obavlja organizaciju putovanja, za što koristi usluge drugih poreznih obveznika, ali i svoje vlastite usluge  posebni postupak oporezivanja  primjenjuje se samo na dio usluga koje putnička agencija nabavlja od drugog poreznog obveznika. U tom slučaju putnička agencija će izračunati udjel vlastite usluge u ukupnoj vrijednosti usluge na temelju stvarnih troškova ili na temelju tržišne vrijednosti usluga u paket aranžmanu. Putnička agencija paket aranžman tada oporezuje na dva načina i to tako da vlastite usluge oporezuje prema redovnom postupku oporezivanja, a usluge drugih poreznih obveznika oporezuje prema posebnom postupku oporezivanja putničkih agencija, odnosno razlike u cijeni. Putnička agencija može obavljati vlastite usluge kao što su prijevoz putnika vlastitim autobusom ili autobusom koji je uzela u dugotrajni najam.
Primjer:
 
Putnička agencija prodaje dvodnevni boravak na Bledu uz prijevoz, međutim uslugu prijevoza obavlja vlastitim autobusom. Ukupna naknada za putovanje iznosi 25.000 kuna, od toga je trošak smještaja u hotelu 17.000 kuna, trošak vlastite usluge prijevoza 3.000 kuna, a marža je u tom slučaju 5.000 kuna. Porezni obveznik odredit će učešće vlastitog troška prijevoza i učešće troškova za smještaj u hotelu u ukupnim troškovima jedinstvene usluge obavljene putnicima.
 
Trošak nabavljene usluge s PDV-om       17.000       85%
Trošak vlastite usluge prijevoza                3.000       15%
--------------------------------------------------------------------------------------
Ukupno                                                 20.000      100%
 
Nakon što je izračunao iznos učešća u troškovima porezni obveznik postotak učešća treba primijeniti i na prihode.
 
 
Usluga drugih poreznih obveznika       21.250    85%  
Vlastita usluga                                    3.750    15%
-----------------------------------------------------------------------------
Vrijednost obavljene usluge                25.000   100%
 
 
Porezni obveznik izračunat će iznos razlike u cijeni za usluge nabavljene od drugih poreznih obveznika obzirom da se posebni postupak oporezivanja primjenjuje samo na dio razlike u cijeni koji se odnosi na usluge nabavljene od drugih poreznih obveznika.
Stoga je razlika u cijeni 4.250 kuna (21.250-17.000), a PDV iznosi 850 kuna (4.250x20%).
 
Usluga smještaja u hotelu koji je zaračunao slovenski porezni obveznik sadrži i  obračunati slovenski PDV. Na uslugu prijevoza za dionicu puta u Hrvatskoj obračunat je hrvatski PDV, a za dionicu puta u Sloveniji plaća se slovenski PDV pa se tuzemna putnička agencija mora registrirati u Sloveniji za potrebe PDV-a i tamo platiti slovenski PDV.
 
Kad se radi o izletima koji u svojim troškovima ne sadrže uslugu noćenja razlika u cijeni izračunava se na isti način kao i kod višednevnih putovanja.
 
Ako putnička agencija zrakoplovne karte prodaje u ime i za račun zrakoplovne tvrtke za što naplaćuje naknadu „service charge“ tada putnička agencija obavlja posredničku uslugu koja je oporeziva PDV-om, a ako se ta usluga obavlja poreznom obvezniku u drugoj državi članici tada se primjenjuje članak 17. stavak 1. Zakona o prijenosu porezne obveze na poreznog obveznika primatelja usluge.
 
Ako putnička agencija iz Hrvatske prodaje uslugu smještaja i prijevoza putnika u Hrvatskoj drugoj putničkoj agenciji iz Slovenije tada se ne može primijeniti posebni postupak već se te usluge oporezuju prema redovnom postupku oporezivanja. To znači da putnička agencija ima pravo na odbitak pretporeza koji joj je zaračunao drugi porezni obveznik za uslugu smještaja u hotelu ili za uslugu prijevoza. Kada zaračunava uslugu smještaja i prijevoza putničkoj agenciji iz Slovenije obračunat će PDV po stopi od 10% na uslugu smještaja u hotelu i 25% na uslugu prijevoza autobusom obzirom da se prema članku 8. stavku 4. Zakona smatra da ako porezni obveznik djelujući u vlastito ime, ali za račun druge osobe sudjeluje u obavljanju usluga, smatra se da je sam primio i obavio te usluge.
 
Prema odredbama članka 91. stavka 3. Zakona propisano je da je usluga koju obavi putnička agencija u svoje ime, pri čemu koristi usluge drugih poreznih obveznika, oporeziva prema mjestu sjedišta ili stalne poslovne jedinica putničke agencije iz koje se usluge obavljaju. To najčešće  znači da se PDV plaća u državi članici u kojoj je putnička agencija osnovana. Međutim u tom slučaju ne oporezuje se ukupna usluga već samo razlika u cijeni.
 
Također, važno je napomenuti da porezni obveznik koji primjenjuje posebni postupak u računu mora navesti napomenu „posebni postupak oporezivanja-putničke agencije“, kako bi se odmah znalo da se radi o posebnom postupku. Na računu ne smije biti iskazan iznos razlike u cijeni, a  PDV se ne  smije izdvojeno iskazati, već se samo iskazuje naznaka da se radi o posebnom postupku i iskazuje se ukupni iznos računa.
 
Prema odredbama članka 94. Zakona putnička agencija koja primjenjuje posebni postupak ne može odbiti niti dobiti povrat PDV-a kojega su joj zaračunali drugi porezni obveznici na transakcije koje se obavljaju izravno putnicima. Međutim, važno je napomenuti da za troškove koji su nastali u vezi s pojedinim sastavnim dijelovima putovanja, a koji nisu nastali s ciljem ostvarivanja izravne koristi samog putnika (režijski troškovi, troškovi promidžbe i sl.), ne ulaze u maržu te agencija za takve troškove ima pravo na odbitak PDV-a.
 
Odredbama članka 93. Zakona propisano je ako se transakcije što ih putnička agencija povjeri drugom poreznom obvezniku obavljaju izvan Europske unije (dalje u tekstu: EU), usluge putničke agencije smatraju se posredničkom uslugom oslobođenom PDV-a. Kada se te transakcije obavljaju i unutar i izvan EU, oslobođen je samo onaj dio usluge putničke agencije koji se odnosi na transakcije izvan EU. To znači da se posebni postupak ne primjenjuje na putovanja, odnosno sastavne dijelove putovanja koji se odvijaju izvan EU. Posrednička usluga obavljena u ime i za račun druge osobe oslobođena je PDV-a prema članku 49. stavku 1. točki d) Zakona kad se transakcije za koje se posreduje obavljaju izvan Europske unije. Porezni obveznik koji obavlja oslobođenu uslugu posredovanja na računu će se pozvati na navedeno porezno oslobođenje.  Međutim oslobođenje za usluge posredovanja ne primjenjuje se na putničke agencije koje u ime i za račun putnika obavljaju usluge u drugim državama članicama. Stoga  ako putnička agencija ostvari razliku u cijeni ta će razlika u cijeni biti oslobođena PDV-a zato što je usluga obavljena izvan EU.
 
Porezni obveznici morati će razlućiti zbog posebnog postupka oporezivanja kad posluju kao posrednici u tuđe ime i za tuđi račun, a kada u svoje ime i za tuđi račun obzirom da  o tome ovisi i obveza obračuna PDV-a. Putnička agencija koja prodaje putovanje sama u svoje ime i koja prodaje putovanje preko posrednika za obavljenu uslugu putovanja obračunat će PDV na razliku u cijeni, ako za obavljenje usluge koristi uslugu drugog poreznog obveznika. Međutim kad prodaje putovanje preko posrednika taj posrednik će joj zaračunati naknadu za posredovanje i primijenit će  opće pravilo oporezivanja usluga između dva porezna obveznika gdje je mjesto oporezivanje takve usluge prema sjedištu poduzetnika koji prima uslugu.
 
Ako porezni obveznik obavlja uslugu posredovanja u ime i za račun putničke agencije koja ima sjedište u drugoj državi članici tada je usluga posredovnja oporeziva prema općem načelu između poreznih obveznika prema članku 17. stavku 1. Zakona i primjenjue se prijenos porezne obveza na poreznog obveznika primatelja usluge.   
 
                  Ako fizička osoba daje predujam za putovanje putnička agencija obvezna je prema članku 51.a Općeg poreznog zakona (Narodne novine, broj 147/08, 18/11, 78/12, 136/12 i 73/13) i prema Zakonu o fiskalizaciji u prometu gotovinom (Narodne novine, broj 133/12) izdati račun za primljeni predujam. Ako obveznik primi predujam za isporuku dobra za koju obračunava i plaća PDV na razliku između prodajne i nabavne cijene, na računu za primljeni predujam obračunava PDV od porezne osnovice koja je jednaka razlici između prodajne cijene koju će zaračunati za to dobro i nabavne cijene toga dobra.
 
Podaci o posebnom postupku oporezivanja putničkih agencija iskazuju se pod točkom II.3. Obrasca PDV, a kao porezna osnovica upisuje se samo ostvarena razlika u cijeni.

---
Knjigovodstvo za turističke agencije

Uključeno:

• Vođenje poslovnih knjiga, propisani izvještaji, završni račun.
• Account za program za izradu ponuda, računa, automatizirano slanje podsjetnika na željeni email ili SMS itd., te klijenti nemaju potrebu za drugim programima za isto
• Implementacija certifikata za fiskalizaciju prema potrebi (gotovinska/kartična plaćanja)
• Automatizirano preuzimanje izvoda od banaka (osim ZABE)
• Preuzimanje ulazne dokumentacije za knjiženje na email, te uvid u status obrade
• Evidencije rada (tzv. šihterice)
• Pregled kompletne dokumentacije u programu, uključujući prihode/rashode, plaćene/neplaćene račune, poslovne izvještaje za management u grafičkom obliku, prikaz bruto bilance 24/7 itd.
• Izrada i predaja propisanih zakonskih izvještaja elektronskim putem, te uvid u iste

Modul za podršku poslovanju turističkih agencija omogućuje:

•     Unos podataka o turističkim destinacijama, regijama te hotelskoj i apartmanskoj ponudi.
•     Unos i pregled zauzetosti kapaciteta.
•     Unos i vođenje cjenika po kapacitetima i razdobljima (i u različitim valutama).
•     Uređivanje i uvid u LAST MINUTE ponude.
•     Unos i vođenje evidencije rezervacija uz ispis ugovora i vouchera.
•     Pregled rezervacija po terminima, smještaju, regijama i po statusu.
•     Izdavanje ponuda, računa za predujam i računa direktno iz obračuna rezervacija.
•     Unos primljenih uplata, generiranje blagajničkih dokumenta i naloga za plaćanje iz rezervacija.
•     Povezivanje aranžmana s primljenim i izdanim računima te automatski izračun razlike u cijeni.
•     Mogućnost prilagodbe načina ispisa rezervacija, ugovora i vouchera.
•     Grafički pregled zauzetosti po smještaju za izabrano razdoblje.
•     Podrška prodaje, kao organizator i kao subagent.
•     Ispisi top liste prodaje po prodavačima i obračuna razlike u cijeni.
•     Mogućnost upisa dodatnih podataka u šifrarnik za predstavljanje ponude na internetu (slike, opis,...) za izradu internet kataloga i internet prezentacija na temelju istih podataka, koji se vode u e-računima.
•     Mogućnost postavljanja internet stranice i e-trgovine s online katalogom destinacija, prikazom cjenika, on-line rezervacijama...

Zakonom o porezu na dodanu vrijednost (Narodne novine broj 73/13) propisan je prag stjecanja dobara iz drugih država članica u iznosu 77.000,00 kuna koji se odnosi na nabavu dobara od poreznih obveznika iz država članica Europske unije. Prelaskom praga stjecanja pravne osobe koje nisu porezni obveznici, odnosno tijela državne vlasti, tijela državne uprave, tijela i jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, komore te druga tijela s javnim ovlastima (u daljnjem tekstu: tijela), postaju obvezna zatražiti PDV identifikacijski broj. Temeljem dodijeljenog PDV identifikacijskog broja dobavljač iz druge države članice na obavljenu isporuku dobara neće zaračunati porez na dodanu vrijednost (u daljnjem tekstu: PDV) svoje države članice već će tijela biti obvezna obračunati i platiti hrvatski PDV na stjecanje dobara.

Nadalje, ističe se da tijela mogu odustati od praga stjecanja, na način da prije prvog stjecanja dobara iz druge države članice podnesu pisanu izjave da odustaju od praga stjecanja i time se obvezuju na rok od dvije kalendarske godine. U tom slučaju tijela će od prvog stjecanja dobara biti obvezna platiti hrvatski PDV na stečena dobra, te im na ta dobra neće biti obračunan PDV druge države članice.

 Napominje se da tijela kojima će PDV identifikacijski broj biti dodijeljen iz razloga što su prešla prag stjecanja ili su odustala od praga stjecanja, dodijeljeni PDV identifikacijski broj moraju koristiti u slučaju usluga koje su im obavili porezni obveznici iz drugih država članica Europske unije, što znači da će u tom slučaju tijela biti obvezna na primljenu uslugu obračunati i platiti hrvatski PDV.

 U vezi s navedenim ističe se da tijela koja nisu prešla prag stjecanja ili koja nisu odustala od praga stjecanja nisu obvezna zatražiti PDV identifikacijski broj samo iz razloga što primaju usluge od poreznih obveznika iz drugih država članica. Navedeno znači da će na uslugu koju je primjerice hrvatskom ministarstvu, koje nema PDV identifikacijski broj obavio porezni obveznik iz druge države članice biti obračunan PDV druge države članice, te će hrvatsko ministarstvo platiti PDV koji će u konačnici biti uplaćen u proračun druge države članice. 

 Kako bi se izbjegla situacija da tijela (primjerice hrvatska ministarstva) plaćaju PDV koji će im za obavljene usluge obračunati porezni obveznici iz drugih država članica i koji će u konačnici biti uplaćen u proračun druge države članice daje se preporuka da sva tijela zatraže PDV identifikacijski broj iz razloga odustajanja od praga stjecanja u RH.

 U tom slučaju tijelima kojima je PDV identifikacijski broj dodijeljen iz razloga što su odustala od praga stjecanja, porezni obveznici iz drugih država članica na obavljene usluge neće zaračunati PDV svoje države članice, već će tijela na obavljenu uslugu obračunati i platiti hrvatski PDV u državni proračun Republike Hrvatske.

 Navedena preporuka daje se prvenstveno iz razloga što je za državni proračun Republike Hrvatske puno povoljnije da tijela na usluge i isporuke dobara koje su im obavili porezni obveznici iz drugih država članica obračunavaju i plaćaju hrvatski PDV koji će biti uplaćen u državni proračun Republike Hrvatske. U protivnom tijelima će porezni obveznici iz drugih država članica za obavljene isporuke dobara i usluga obračunati PDV svoje države članice koji će biti uplaćen i u proračun te države članice.

Izvor Porezan uprava

U vezi poreznog tretmana usluga obrazovanja, a radi jednoobraznog tumačenja odredbi Zakona o porezu na dodanu vrijednost (Narodne novine, broj 73/13 i 85/13, u daljnjem tekstu: Zakon) te Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost (Narodne novine broj 79/13 i 85/13, u daljnjem tekstu: Pravilnik) detaljnije se očitujemo u nastavku.

Stupanjem na snagu Zakona o fiskalizaciji svaki poslovni subjekt dužan je donijeti odluku o blagajničkom maksimumu.
Obzirom na kategorizaciju veličine poduzetnika po Zakonu o poticanju razvoja malog gospodarstva (NN 29/02, 03/07, 53/12) blagajnički maksimum iznosi:

• mikro subjekti i fizičke osobe - do 10.000 kn
• mali subjekti - do 30.000 kn
• srednji subjekti - do 50.000 kn

Cijelu uputu možete pročitati na stranicama Porezne uprave na ovoj poveznici.

Primjer odluke o blagajničkom maksimumu možete skinuti na ovoj poveznici.