Log in
Valdez

Valdez

Porezni tretman isporuke i ugradnje solarnih ploča

Isporuka i ugradnja solarnih ploča, bilo da se radi o fotonaponskim panelima ili solarnim pločama za toplinsku energiju, na navedene objekte podložna je stopi PDV-a od 0% od dana stupanja na snagu Zakona.
Kupac (vlasnik stambenog objekta ili javne zgrade) neće platiti PDV na ove usluge, jer će se primjenjivati stopa PDV-a od 0%.
Tvrtka u ulozi projektanta ili partner izvođač će plaćati PDV na materijal i usluge koje koriste u projektu, ali će taj PDV moći odbiti kao pretporez.

Porezni status za situaciju u kojoj projektant ima partnera izvođača i nude ključ u ruke uslugu

Ako tvrtka u ulozi projektanta surađuje s izvođačem i zajedno nude ključ u ruke uslugu za isporuku i ugradnju solarnih ploča na navedene objekte krajnjem kupcu - primjenjuje se stopa PDV-a od 0% prema krajnjem korisniku (kupcu).
Kao projektant, nećete naplaćivati PDV na svojim računima prema krajnjem kupcu, jer se primjenjuje nulta stopa PDV-a.
Isto vrijedi i za izvođača ako se radi o isporuci i ugradnji na objekte za koje je primijenjena stopa PDV-a od 0% prema kupcu.
Oba porezna obveznika (projektant i izvođač) plaćaju PDV na materijal i usluge koje koriste u projektu, ali imaju pravo na odbitak tog PDV-a kao pretporeza.

 Stopa PDV-a za isporuku s ugradnjom solarnih pločaStopa PDV-a za materijal (robu) bez ugradnjeStopa PDV-a za usluge koje NE uključuju ugradnju
1. Isporuka i ugradnja solarnih ploča na stambene i javne objekte 0% 25% 25%
2. Suradnja projektanta i izvođača za uslugu tipa "ključ u ruke" na objektima 0% 25% 25%
3. Isporuka solarnih ploča kao trgovačke robe bez ugradnje N/A 25% N/A
4. Podizvođač koji obavlja primjerice izvedbeni dio projekta, za što izdaje račun glavnom izvođaču N/A N/A Prijenos porezne obveze na glavnog izvođača

Napomena:

  • U slučaju broj 3, gdje se isporučuju solarni paneli kao trgovačka roba, PDV od 25% plaća se na samu isporuku solarnih ploča, a ne na njihovu ugradnju.
  • PDV na materijale i usluge koji se koriste u projektu može se odbiti kao pretporez od strane projektanta i izvođača, ali se istovremeno plaća od strane krajnjeg korisnika (vlasnika objekta) u slučaju varijante 1 i 2.

Detaljnije možete pročitati na https://www.porezna-uprava.hr/Stranice/Vijest.aspx?NewsID=3413&List=Vijesti

Ulaganje u tuđu imovinu u najmu - zakupu

Svaka tvrtka koja unajmljuje poslovni prostor za svoje poslovanje može se suočiti s različitim scenarijima i troškovima vezanim uz tu najamninu. Način na koji tvrtka računovodstveno evidentira ove troškove ovisi o uvjetima u ugovoru između zakupodavca i zakupnika, kao i o vrsti ulaganja koja se obavljaju u tom zakupljenom prostoru.

Prvi korak je razumijeti što je dogovoreno u ugovoru o zakupu između zakupodavca (osobe koja iznajmljuje prostor) i zakupnika (osobe koja unajmljuje prostor). U tom ugovoru može se specificirati tko će snositi troškove ulaganja u poslovni prostor.

  • Troškovi terete zakupodavca: Ako je ugovorom dogovoreno da će zakupodavac snositi troškove ulaganja u poslovni prostor, zakupnik će izdati račun zakupodavcu za ta ulaganja. Zakupnik će te troškove knjižiti kao rashode u svojim knjigama, što znači da će ih priznati kao troškove koji smanjuju njegovu dobit. Potraživanja za ta ulaganja (računi) evidentiraju se kao prihodi jer se zakupniku nadoknađuju od zakupodavca. Ovi računi se međusobno prebijaju s računima za najamninu, što znači da se plaćanje zakupa smanjuje za troškove ulaganja.
  • Troškovi terete zakupoprimca: Ako je dogovoreno da će zakupnik snositi troškove ulaganja, tada će način računovodstvenog tretmana ovih ulaganja ovisiti o njihovoj vrsti.
  1. Tekuće održavanje: Troškovi povezani s tekućim održavanjem, kao što su sitni popravci (npr. bojanje zidova, manji elektroinstalacijski radovi, lakiranje parketa i sl.), knjiže se kao rashodi razdoblja. To znači da se tretiraju kao troškovi koji trenutno smanjuju dobit tvrtke.
  2. Dugotrajna materijalna imovina: Ako su ulaganja takva da postanu stvarno vlasništvo zakupnika i ispunjavaju uvjete za priznavanje kao dugotrajna materijalna imovina, onda se evidentiraju kao takva. Na primjer, ako zakupnik ugradi aparate, opremu ili namještaj koji ostaje u vlasništvu zakupnika nakon završetka ugovora o zakupu, to će biti dugotrajna materijalna imovina tvrtke koju zakupnik po završetku najma izuzima iz prostora i dalje raspolaže po potrebi.
  3. Dugotrajna nematerijalna imovina: Ako ulaganja zadovoljavaju kriterije za priznavanje kao dugotrajne nematerijalne imovine, a ne rezultiraju stvarnim vlasništvom zakupnika nad tim ulaganjima, onda se evidentiraju kao nematerijalna dugotrajna prava, odnosno kao ulaganja na tuđoj imovini radi poboljšanja i knjiže na konto tipa 01213. Primjeri uključuju ugradnju radi prava korištenja npr. adaptacije sanitarnog čvora, dodatnih zidova i pregra, provođenje instalacija itd. koje ostaju u vlasništvu zakupodavca nakon isteka ugovora o najmu. Obračun amortizacije ulaganja provodi se u tom slučaju prema procijenjenom vijeku uporabe.

Ova razlika u računovodstvenom tretmanu ovisi o dogovoru između stranaka u ugovoru o zakupu i prirodi ulaganja. Važno je pravilno evidentirati ove troškove kako bi se pridržavali računovodstvenih standarda i ispravno prikazali financijski izvještaji tvrtke.

Zakupoprimac koji mora znati na koji način će navedeno biti korišteno, na takve račune treba staviti napomenu - Ulaganje u prostor u najmu te procijenjeni vijek upotrebe, ukoliko se radi o DI.

Ulaganje u tudu imovinu u zakupu

Umjetna inteligencija - AI u računovodstvu

Već duže vremena pojavljuje se teza kako će neka zanimanja zamijeniti umjetna inteligencija, a posebice u kontekstu AI u računovodstvu. Već sada je primjetno nerazumijevanje procesa digitalizacije i odmaka od papirnatog formata poslovanja i poslovnih knjiga, od strane etabliranih stručnjaka starije generacije, koji se ne mogu nositi s promjenama koje nosi digitalizacija.

Primjerice autori kontnog plana (koji se koristi u više/manje standardiziranim izdanjima, iako nije propisano da se mora) ne percipiraju kako zamjenama i prepravcima opisa konta koja su odavno u primjeni - utječu na vjerodostojnost i povijesne podatke o knjiženjima u Cloud varijantama softwarea – te u biti onemogućavaju automatizaciju i strojno učenje u području računovodstva za svoje korisnike (moglo bi se postaviti i pitanje namjerno ili slučajno?)

Pa se tako otvara pitanje, a obzirom da se pojam retrogradnih prepravaka bilo kakvih podataka prethodnih godina uglavnom javlja u negativnom kontekstu – kako se po pitanju kontnog plana došlo do toga da je u računovodstvu retrogradne prepravke opisa konta poželjno raditi?

Ili je idejni koncept bio da se u istom softwareu za jednu tvrtku npr. konto 2303 koristi za Obveze za darove i potpore (božićnice i sl.), a za drugu tvrtku isti taj konto 2303 za Nadoknade troškova i naknade (prijevoz na posao i sl.) – što u novijim generacijama softwarea stvara velike dodatne troškove i projektiranja sustava i programiranja koji će neutralizirati takve mane osnovnog jezika za rad, a to je kontni plan.

Kolege koji rade u desktop varijantama starijih programa možda neće pojmiti razmjer problema dok god ne budu prisiljeni prijeći na online varijante softwarea.

Pretpostavka da je za svakog mikro poduzetnika moguće imati drugačiji, custom kontni plan ili drugačiju shemu kontiranja za isti poslovni događaj, je pogrešna iz razloga jer je to jednostavno preskupo za poduzetnika koji nije imao niti za temeljni kapital veći od 1€.

Dakle, generacijski jaz već postoji i oni koji neće razumjeti nove trendove neće ih moći ni pratiti. Za mikro poduzetnike koji imaju svega nekoliko tipova poslovnih promjena tijekom poslovne godine, i umjetna inteligencija će znati iskontirati poslovne događaje i oni si niti neće moći priuštiti puno više od toga.

Vrhunske stručnjake moći će si priuštiti veći poduzetnici, koji će ih moći platiti. Isto kao što si više svatko ne može priuštiti odijelo po mjeri, nego nosimo konfekcijska - tako će se u budućnosti koristiti i "konfekcijska" knjiženja bez previše kreativnosti i "majstorstva".

Stručnjaci svake profesije postati će vjerojatno traženi i endemična vrsta kao što su već sada pravi majstori svog zanata traženiji od diplomanta bilo koje struke, te će doći do još veće specijalizacije i polarizacije. Oni koji nisu ulagali u svoje znanje i visoku stručnost, AI će pregaziti, a deplasirati će i školski sustav u ovom obliku u kojem sada postoji i nije se bitno mijenjao od prošlog stoljeća - te su smjerovi financija i računovodstva loše koncipirani i radi toga nepopularni, uz još uvijek itekako forsirano učenje na pamet, koje dokazano smanjuje kapacitet i brzinu savladavanja novih spoznaja i kreativnost, odnosno zaglupljuje.
U memoriranju činjenica AI će nas naravno nadmašiti, jer se već sada ne možemo nositi sa računalnim memorijama, kvantnim računalima i drugim dostignućima tehnike, a niti trebamo - nego se moramo koristiti svom tehnikom i dostupnim izvorima podataka i znanja, uključujući u školama, fakultetima (uključujući na ispitima) itd. A ako budemo iskreni pa si priznamo da činjenično znanje ustvari nije znanje u pravom smislu, manje ćemo zazirati od korištenja tehnike i svih dostupnih alata, pa i AI alata za rad - koji nam trebaju biti saveznici u smanjenju administrativnih troškova i nižoj cijeni online knjigovodstva.

 

Organizacija i računovodstvo proizvodnje

Firma koja želi organizirati proizvodnju treba obratiti pažnju na niz ključnih faktora kako bi osigurala uspješno i učinkovito funkcioniranje svojih proizvodnih aktivnosti. Evo nekoliko ključnih stvari o kojima bi firma trebala brinuti:

  • Planiranje proizvodnje: Firma treba razviti jasnu strategiju i plan proizvodnje. To uključuje određivanje vrsta proizvoda ili usluga koje će proizvoditi, količina koje će se proizvesti, vremenski okvir proizvodnje i resurse koji će biti potrebni.
  • Tehnologija i oprema: Odabir odgovarajuće tehnologije i opreme ključan je za učinkovitu proizvodnju. Firma treba razmotriti najnovije tehnologije i opremu koja odgovara njihovim potrebama i budžetu.
  • Kvaliteta proizvoda: Osiguravanje visoke kvalitete proizvoda ključno je za zadovoljstvo kupaca i uspjeh na tržištu. Firma treba razviti sustave kontrole kvalitete i provoditi testiranja kako bi osigurala da proizvodi zadovoljavaju standarde.
  • Planiranje i upravljanje zalihama: Efikasno upravljanje zalihama pomaže u smanjenju troškova i optimizaciji proizvodnje. Firma treba razviti politike upravljanja zalihama koje osiguravaju dovoljno materijala za proizvodnju bez prekomjernih zaliha.
  • Upravljanje proizvodnim procesom: Firma treba definirati procese proizvodnje, uspostaviti standardne operativne procedure (SOP-ove) i osigurati da se proizvodnja odvija učinkovito.
  • Troškovi proizvodnje: Praćenje i kontrola troškova proizvodnje važni su za održavanje konkurentske cijene i profitabilnost. Firma treba identificirati troškove sirovina, rada, opreme i energije te ih smanjivati gdje je to moguće.
  • Radna snaga: Osiguravanje dovoljno kvalificirane radne snage ključno je za proizvodnju. Firma treba provesti regrutaciju, obuku i održavanje zadovoljstva zaposlenika kako bi osigurala produktivnost i lojalnost.
  • Održivost i okoliš: Sve više kupaca i regulatora zahtijeva održive prakse u proizvodnji. Firma treba razmotriti svoj ekološki utjecaj i razviti održive inicijative ako je to primjenjivo.
  • Sigurnost na radu: Zaštita zdravlja i sigurnosti zaposlenika treba biti visok prioritet. Firma treba uspostaviti sigurnosne standarde i protokole kako bi se izbjegle ozljede i nesreće na radu.
  • Tržište i konkurencija: Firma treba analizirati tržište i konkurenciju kako bi razumjela potrebe kupaca i konkurentske prednosti.
  • Logistika i distribucija: Organizacija transporta i distribucije proizvoda ključna je za isporuku proizvoda kupcima. Firma treba razmotriti kako će proizvodi biti dostavljeni na odredište.
  • Financijsko upravljanje: Praćenje i upravljanje financijskim aspektima proizvodnje, uključujući budžetiranje, troškove i prihode, od vitalnog je značaja za uspješno poslovanje.

Ovi faktori su samo neki od ključnih aspekata koje firma treba uzeti u obzir pri organizaciji proizvodnje. Svaki se slučaj može razlikovati ovisno o industriji, veličini tvrtke i ciljevima, pa je važno temeljito planirati i prilagoditi strategiju proizvodnje prema svojim specifičnim potrebama.


Struktura odjela u proizvodnoj tvrtki može varirati ovisno o veličini tvrtke, industriji i specifičnim potrebama, ali u većini slučajeva proizvodna tvrtka obuhvaća sljedeće organizacijske aspekte:

  • Organizacija pravne i regulativne usklađenosti osigurava da tvrtka poštuje sve relevantne zakone i regulacije te se bavi pravnim pitanjima.
  • Organizacija kadrovskih poslova i ljudskih resursa - regrutacija, obuka, razvoj i upravljanje zaposlenicima. Također se brine o sigurnosti na radu, radnim uvjetima i raznim HR politikama.
  • Organizacija informacijske tehnologije (IT) - nadležnost u području informacijske infrastrukture, softvera i tehnologije potrebne za proizvodnju i upravljanje poslovanjem.
  • Organizacija financija i računovodstva - praćenje financijske aspekte poslovanja, uključujući budžetiranje, plaće, poreze i izvještavanje o financijskim rezultatima.
  • Organizacija marketinga i prodaje - nadležnost u dijelu promociju proizvoda, identifikaciju ciljnih tržišta, razvoj prodajnih strategija i održavanje odnosa s kupcima.
  • Organizacija proizvodnje - nadležnost za stvaranje proizvoda ili usluga. To uključuje planiranje, praćenje i upravljanje proizvodnim procesima, optimizaciju rada, kontrolu kvalitete, upravljanje zalihama i sigurnost na radu.
    • Odjel upravljanja operacijama fokusiran je na planiranje i optimizaciju operativnih procesa. To uključuje upravljanje resursima, efikasno iskorištavanje kapaciteta, analizu podataka i poboljšanje operativne učinkovitosti.
    •  Odjel nabave odgovoran je za nabavu sirovina, materijala i opreme potrebnih za proizvodnju. To uključuje odabir dobavljača, pregovaranje o cijenama i uvjetima isporuke te upravljanje zalihama.
    • Odjel logistike i distribucije brine se o organizaciji transporta, skladištenju i distribuciji gotovih proizvoda prema klijentima ili tržištima. To uključuje upravljanje lancem opskrbe i osiguranje pravovremenih isporuka.
    • Odjel kvalitete zadužen je za osiguranje visoke kvalitete proizvoda ili usluga. To uključuje razvoj i provedbu sustava kontrole kvalitete, testiranje proizvoda i provođenje inspekcija.
    • Odjel istraživanja i razvoja (IR) fokusiran je na inovacije, razvoj novih proizvoda, procesa i tehnologija te praćenje tržišnih trendova.
    • Odjel održivosti i zaštite okoliša bavi se pitanjima održivosti, zaštite okoliša i usklađenosti s regulatornim zahtjevima.

Važno je napomenuti da struktura odjela može varirati, a manje tvrtke možda neće imati sve navedene odjele, a firma određene poslove može i outsourcati.

Organizacija i računovodstvo proizvodnje

RAČUNOVODSTVO PROIZVODNJE

Računovodstvo proizvodnje jedno je od nasloženijih računovodstvenih praćenja, te ga neka uslužna knjigovodstva niti nemaju u ponudi upravo iz toga razloga. Bitne značajke računovodstva proizvodnje su ključne za praćenje i upravljanje financijskim aspektima proizvodnog procesa.

  • Računovodstvo zaliha: Računovodstvo proizvodnje uključuje praćenje zaliha sirovina, materijala i gotovih proizvoda. To je važno jer omogućava tvrtkama da znaju koliko sirovina i materijala imaju na raspolaganju i koliko gotovih proizvoda imaju spremnih za prodaju.
  • Raspoređivanje neizravnih troškova: Osim izravnih troškova sirovina i rada, postoje i neizravni troškovi, poput troškova energije, amortizacije opreme i slično. Računovodstveni standardi nalažu primjenu troškovnog i menadžerskog računovodstva kako bi se ovi troškovi pravilno raspodijelili na proizvode.
  • Podjela troškova na fiksne i varijabilne: U proizvodnji se troškovi obično podjeljuju na fiksne (nepromjenjive) i varijabilne (koji se mijenjaju s proizvodnjom). Ova podjela je važna za donošenje odluka o cijenama proizvoda i planiranje budžeta.
  • Analitičko knjigovodstvo: Kad se proizvodi više različitih proizvoda istovremeno, potrebno je vođenje analitičkog knjigovodstva kako bi se pravilno pratile različite proizvodne linije i njihovi troškovi.
  • Prikaz povećanja i smanjenja zaliha proizvodnje: U proizvodnji se koristi poseban način knjiženja koji korigira troškove tekuće godine na razinu rashoda u računu dobitka i gubitka. Ovo je bitno jer troškovi proizvodnje nisu nužno troškovi koji se troše u istoj godini.
  • Troškovi proizvodnje sastoje se od izravnih troškova sirovina i materijala, troškova izravnog rada u proizvodnji i općih troškova proizvodnje, koji se nazivaju troškovi proizvodne režije. Ovi troškovi čine ukupne troškove proizvodnje. Izravni troškovi sirovina, materijala i izravnog rada često se nazivaju primarnim troškovima. Troškovi izravnog rada i troškovi proizvodne režije zajedno čine troškove konverzije.

Tradicionalni sustavi obračuna troškova temelje se na metodama za praćenje i alokaciju troškova u proizvodnji. Dva česta tipa tradicionalnih sustava obračuna troškova su sustav obračuna troškova po radnom nalogu i procesni sustav obračuna troškova, svaki s vlastitim karakteristikama:

Sustav obračuna troškova po radnom nalogu

Ovaj sustav se koristi za praćenje troškova koji se povezuju s određenim poslom, projektom ili nalogom.
Svaki radni nalog ima svoj vlastiti troškovni nositelj, što znači da se troškovi prate i alociraju za svaki pojedinačni nalog.
Prikupljeni troškovi se povezuju s konkretnim zadatkom i proizvodom koji se proizvodi u okviru tog naloga.
Ovaj sustav omogućuje detaljno praćenje troškova za svaki nalog, što je korisno za projekte koji se razlikuju po složenosti, vremenu izvođenja i troškovima.

Procesni sustav obračuna troškova (sustav obračuna troškova za liniju proizvoda)

Ovaj sustav se koristi za proizvodne linije ili proizvode koji se proizvode kontinuirano ili u masovnoj proizvodnji.
Troškovi se prikupljaju za određeno razdoblje, obično mjesec ili kvartal, a zatim se dijele na sve proizvode koji su proizvedeni tijekom tog razdoblja.
Trošak jedinice proizvoda dobiva se dijeljenjem ukupnih troškova razdoblja s brojem proizvedenih jedinica proizvoda.
Ovaj sustav omogućava jednostavno praćenje ukupnih troškova proizvodnje i određivanje prosječnog troška po jedinici proizvoda.

Oba sustava obračuna troškova imaju svoje prednosti i nedostatke te se koriste ovisno o vrsti poslovanja i proizvodnji. Sustav obračuna troškova po radnom nalogu je detaljan i koristan za kompleksne projekte s varijabilnim troškovima, dok procesni sustav obračuna troškova bolje odgovara kontinuiranoj proizvodnji gdje se proizvodi veće količine identičnih proizvoda. Izbor između ova dva sustava ovisi o potrebama i karakteristikama proizvodnje tvrtke.

Ove značajke računovodstva proizvodnje su ključne za donošenje informiranih odluka, praćenje financijske izvedbe proizvodnje i osiguranje usklađenosti s računovodstvenim standardima. Pomažu tvrtkama da bolje razumiju svoje troškove i pravilno ih rasporede, što je od suštinskog značaja za učinkovito upravljanje proizvodnim procesom.

  • Published in Poslovna podrška
Subscribe to this RSS feed