Sporne odredbe iz novog Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o doprinosima niže su prikazane u grafičkom obliku.
Izgleda da je nekome pomanjkalo IF naredbi u petlji kod sastavljanja zakonskih odredbi i odredbi pravilnika, jer nije slušao na satu programiranja i matematike i kad se učila kombinatorika...

»Članak 16.b

(1) Ako je ukupna mjesečna bruto plaća niža od 300,00 eura umanjenje mjesečne osnovice iz članka 21.a Zakona može se koristiti do iznosa obračunane bruto plaće.

(2) Ako se plaća za određeni mjesec isplaćuje u više navrata te je prilikom prethodnih isplata korišteno umanjenje mjesečne osnovice u iznosu većem od propisanog člankom 21.a stavkom 1. ili stavkom 2. Zakona, prilikom sljedeće isplate plaće za isti mjesec potrebno je uvećati mjesečnu osnovicu za iznos umanjenja koji je iskorišten iznad propisanog iznosa.

(3) Ako osiguranik radi kod dva ili više poslodavaca, svi poslodavci primjenjuju umanjenje mjesečne osnovice iz članka 21.a Zakona ili na temelju izjave osiguranika iz članka 21.a stavka 5. točke 1. Zakona ili na temelju podataka Porezne uprave iz članka 21.a stavka 5. točke 2. Zakona. Radnik se može unaprijed svim poslodavcima izjasniti da im neće dostavljati izjave o visini bruto plaće, u kojem slučaju svi poslodavci primjenjuju umanjenje mjesečne osnovice na temelju podataka Porezne uprave.

(4) Izjavu o broju poslodavaca i iznosu bruto plaće kod svakog poslodavca u tom mjesecu iz članka 21.a stavka 5. točke 1. Zakona osiguranik je dužan dostaviti svim poslodavcima prije isplate plaće koja se prva isplaćuje u tom mjesecu.

(5) Podatak o iznosu bruto plaće iz stavka 4. ovoga članka poslodavci su dužni dati osiguraniku na njegov zahtjev prije isplate plaće koja se prva isplaćuje u tom mjesecu.

(6) Ako poslodavci za osiguranika koji radi kod više poslodavaca umanjuju mjesečnu osnovicu prema podacima Porezne uprave iz članka 21.a stavka 5. točke 2. Zakona, iznos umanjenja mjesečne osnovice smatra se konačnim bez obzira na ukupan iznos bruto plaća koje se isplaćuju u tekućem mjesecu.

(7) Uvid u podatke o iznosu umanjenja mjesečne osnovice iz članka 21.a stavka 5. točke 2. Zakona Porezna uprava osigurat će s drugim radnim danom u mjesecu.

(8) Ako poslodavci primjenjuju umanjenje mjesečne osnovice na temelju podataka Porezne uprave iz članka 21.a stavka 5. točke 2. Zakona, uvid u podatke Porezne uprave mora se koristiti barem za dva uzastopna mjeseca obračuna, osim u slučaju iz članka 21.a stavka 6. Zakona.«.

Izvor: https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2023_12_143_1957.html

Prema Zakonu o deviznom poslovanju, za transakcije u inozemnoj valuti, srednji tečaj HNB-a primjenjuje se na dan transakcije. Međutim, financijski standardi kao HSFI i MSFI nude nekoliko opcija za odabir tečaja. To uključuje srednji tečaj na dan fakture inozemnog dobavljača, srednji tečaj na dan carinjenja robe, prosječni tečaj na određeni dan ili carinski tečaj.

Važno je definirati računovodstvene politike unutar tvrtke kako bi se odredio tečaj koji će se primijeniti tijekom godine za transakcije s inozemstvom. Ove politike trebaju biti jasno objavljene sukladno zahtjevima financijskih standarda (HSFI/MRS). Također, na dan bilanciranja, sva otvorena potraživanja i obveze prema inozemstvu trebaju biti iskazana prema srednjem tečaju HNB-a, sukladno Zakonu o deviznom poslovanju.

Kao dan transakcije, može se uzeti dan primitka fakture inozemnog dobavljača ili dan carinske deklaracije, ovisno o definiranim računovodstvenim politikama tvrtke. To je važno jer odabir tečaja može utjecati na vrijednost zaliha u kunama, a time i na financijske izvještaje tvrtke.

Razlike u tretmanu tečaja kod potraživanja i obveza prema inozemstvu ključne su za pravilno vođenje financijskih evidencija u tvrtki. Iako se na prvi pogled čini da bi primjena tečaja trebala biti ista, postoje suptilne razlike u načinu na koji se tečajevi koriste kod potraživanja i obveza:

• Datum transakcije: Osnovna razlika leži u definiciji datuma transakcije. Kod potraživanja, datum transakcije je dan kada transakcija prvi put zadovoljava uvjete priznavanja, dok je kod obveza isto definirano. Međutim, primjena ovog datuma može se razlikovati kod odabira tečaja.
• Kod potraživanja se u pravilu koristi srednji tečaj HNB-a na datum fakture inozemnog dobavljača ili na dan carinjenja robe.
• Kod obveza se također primjenjuje srednji tečaj HNB-a na datum fakture INO dobavljača.
• Pri sastavljanju financijskih izvještaja, kako bi se iskazala dosljednost, sva otvorena potraživanja i obveze prema inozemstvu moraju biti iskazana prema istom tečaju na dan bilanciranja. To osigurava konzistentnost u prikazu financijskih informacija tvrtke.
• Zakonski zahtjevi: Zakoni o deviznom poslovanju propisuju da se potraživanja i obveze prema inozemstvu iskazuju prema srednjem tečaju HNB-a na dan transakcije. Ovaj zahtjev mora se poštovati kako bi tvrtka bila u skladu s važećim zakonima i propisima.

U konačnici, iako se koriste slični tečajevi, razlike u primjeni kod potraživanja i obveza imaju značajan utjecaj na financijske izvještaje tvrtke. Definiranje jasnih pravila i dosljedno poštivanje računovodstvenih politika ključno je za točno iskazivanje financijskih podataka i pravilno vođenje poslovanja.

U kontekstu odobravanja kredita i zajmova, važno je razumjeti porezne aspekte povezane s kamatama i drugim financijskim transakcijama. Porezni tretman kamata i zajmova može varirati ovisno o različitim situacijama i zakonima. Evo pregleda ključnih točaka u vezi s kamatama i zajmovima u 2023. godini:

• Ovo oslobođenje odnosi se na sve poduzetnike koji daju zajmove, kredite ili pozajmice, a kamate na te financijske transakcije smatraju se naknadom prema zakonima o porezu na dodanu vrijednost (PDV). To oslobođenje odnosi se na usluge kao što su odobravanje i upravljanje kreditima, vođenje evidencije i dogovaranje otplate kredita.
• Neki poduzetnici imaju pravo izbora da kamate na kredite koje odobravaju mogu oporezivati PDV-om. To se primjenjuje kada poduzetnik odobrava kredite iz vlastitih financijskih sredstava i naknadu za usluge kreditiranja iskazuje odvojeno od vrijednosti dobara i usluga koje pruža. O tome se treba izvijestiti nadležnu poreznu ispostavu prije početka pružanja tih usluga.
• Osim PDV-a, poduzetnici koji odobravaju zajmove fizičkim osobama ili povezanim osobama trebaju se pridržavati zakona o porezu na dohodak i dobit.
• Postoje minimalne kamatne stope koje se moraju primijeniti, ovisno o vrsti zajma i odnosa između zajmodavca i zajmoprimatelja. Primjerice, ako pravna osoba daje zajam svojim zaposlenicima ili drugim fizičkim osobama, minimalna kamata iznosi 2% godišnje kako bi se izbjegao porez na dohodak.
• Porez na dohodak po odbitku za kamate isplaćene povezanim društvima izvan EU-a: Kamate koje se isplaćuju inozemnim pravnim osobama obično podliježu porezu na dohodak po odbitku od 15%. Međutim, iznimke mogu postojati ako postoje međunarodni ugovori o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja.
• Zatezne kamate između povezanih osoba obično nisu porezno priznate kao rashodi i ne podliježu PDV-u.

Važno je napomenuti da porezni tretman može varirati ovisno o zakonima, vrsti zajma i odnosu između stranaka. Stoga je preporučljivo konzultirati se s poreznim stručnjakom ili knjigovodstvom kako biste pravilno razumjeli i primijenili relevantne porezne odredbe na svoje financijske transakcije.

Ako je zajam primljen od povezanog društva – člana društva (dioničara) nerezidenta, odnosno pravne osobe koja nije obveznik poreza na dobitak u RH (niti poreza na dohodak od kapitala) i drži najmanje 25 % dionica ili udjela u kapitalu društva-dužnika, a svota njegova zajma premašuje četverostruku svotu njegova udjela – obračunana kamata dužniku iznad propisanog limita je porezno nepriznan trošak, neovisno o ugovorenoj kamatnoj stopi (čl. 8. st. 1. Zakona o porezu na dobit, MF KLASA: 410 –10/06 –01/14, od 10. travnja 2006. godine).