Naknada troškova prijevoza na posao i s posla

Porezni tretman naknade troškova prijevoza na posao i s posla propisan je Pravilnikom o porezu na dohodak, koji određuje da se neoporezivo mogu isplatiti naknade troškova prijevoza na posao i s posla mjesnim i međumjesnim javnim prijevozom u visini stvarnih izdataka, prema cijeni mjesečne odnosno pojedinačne prijevozne karte.
Zakonom o radu nije određeno pravo radnika na nadoknadu troškova prijevoza, te radnik ima pravo na naknadu samo ako su ona određene nekim drugim aktima - kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, ugovorom o radu ili odlukom poslodavca. U slučajevima kada odredba o nadoknadi materijalnih prava ne postoji, poslodavac nadoknadu može, ali nije dužan isplatiti radniku.

Ako na određenom području odnosno udaljenosti nema organiziranog prijevoza, naknada troškova prijevoza na posao i s posla utvrđuje se u visini cijene prijevoza koja je utvrđena na približno jednakim udaljenostima na kojima je organiziran prijevoz.
Ako radnik mora sa stanice međumjesnog javnog prijevoza koristiti i mjesni prijevoz, stvarni izdaci utvrđuju se u visini troškova mjesnog i međumjesnoga javnoga prijevoza.

Prema odredbama Pravilnika, naknade troškova prijevoza na posao i s posla ne podliježu obvezi obračuna, obustave i uplate poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, ako se radnicima isplaćuju u iznosu koji odgovara iznosu mjesečne odnosno pojedinačne prijevozne karte. Pri tom nije nužno prilagati i račune o kupljenim kartama ili same karte, već je za te svrhe dovoljna i potvrda o cijeni karata izdana od prijevoznika, a prema mišljenju Ministarstva financija br. klase 410-01/12-01/611.

U slučajevima kada poslodavac odluči isplaćivati nadoknadu troškova prijevoza prema cijeni pojedinačne prijevozne karte, cijena karte množi se s brojem dana koje je radnika radio, a ne može se priznati za one dane kada radnik nije dolazio na posao (npr. bolovanje, godišnji odmor i sl.).

Poslodavac može naknadu prijevoznih troškova isplatiti radniku u gotovini iz blagajne ili na tekući račun, koja isplata može biti uz isplatu redovne plaće ili posebno. U tu svrhu poslodavac najčešće sastavlja Odluku koju dostavlja u računovodstvo tvrtke.
Ukoliko poslodavac radniku isplati iznos viši od porezno priznatog, razlika se smatra plaćom radnika te se oporezuje na odgovarajući način.
Poslodavci mogu neoporezivo isplatiti troškove prijevoza vlastitim radnicima i radnicima izaslanim u Hrvatsku, te volonterima i radnicima s kojima imaju sklopljen ugovor o stručnom osposobljavanju bez zasnivanja radnog odnosa.

Za pitanja i savjete u vezi navedenog, slobodno nas kontaktirajte.

 Novije generacije poduzetnika ne zadovoljavaju se više knjigovodstvom kao servisom za propisano izvještavanje i oporezivanje, nego žele uvid u pravovremene i transparentne podatke na kojima mogu temeljiti poslovno planiranje i odlučivanje.