Amortizacija imovine, amortizacijske stope i rashodovanje

Godišnje amortizacijske stope za pojedine skupine dugotrajne imovine prema amortizacijskom vijeku za svrhe oporezivanja

Amortizacija dugotrajne imovine

Godišnje stope amortizacije utvrđuju se prema amortizacijskom vijeku za pojedine skupine dugotrajne imovine, a to su stvari i prava čiji je pojedinačni trošak nabave veći od zakonom utvrđenog iznosa od 3.500,00 kuna i kojima je vijek trajanja duži od godine dana.
U  tablici su navedene tzv. redovite i podvostručene stope amortizacije koje su također porezno  priznate. 

To znači da se stvari i prava s nabavnom vrijednošću iznad 3.500,00 kuna knjiže u Popis dugotrajne imovine (obrazac DI), a stvari i prava do 3.500,00 kuna knjiže se izravno u izdatke odnosno troškove.

Amortizaciji ne podliježe zemljište, šuma i slična obnovljiva prirodna bogatstva, financijska imovina, spomenici kulture te umjetnička djela.

Kod obračuna amortizacije primjenjuju se godišnje stope propisane člankom 12. Zakona o porezu na dobit (NN 174/04), koje se mogu podvostručiti. Porezno  je  priznat  i  trošak  amortizacije  u  slučaju  da  porezni  obveznik  obračunava amortizaciju  u  svoti  nižoj  od  porezno  dopustive,  na primjer  ako  za  zgradu  obračunava  amortizaciju  po stopi od 4 % godišnje.

Trošak otpisa priznaje se kao porezni rashod od prvoga dana mjeseca koji slijedi nakon mjeseca u kojem je dugotrajna imovina stavljena u upotrebu. Za prodanu, darovanu i na drugi način otuđenu ili uništenu dugotrajnu imovinu priznaje se do kraja mjeseca u kojem je bila u upotrebi.

Trošak amortizacije dugotrajne imovine priznaje se kao porezno priznati trošak od prvog dana mjeseca koji slijedi nakon mjeseca u kojem je imovina bila u uporabi.
Prema Zakonu o porezu na dobit, dugotrajnom materijalnom i nematerijalnom imovinom smatraju se stvari i prava čiji je pojedinačni trošak nabave veći od 3.500,00 kuna i vijek trajanja dulji od godinu dana. Prema računovodstvenim standardima vrijednost dugotrajne imovine nije bitna, već je bitan samo korisni vijek trajanja.
Odnosno, ako je trošak nabave pojedine imovine manji od 3.500,00 kuna, a vijek trajanja dulji od godinu dana i zadovoljavaju se ostali zahtjevi za priznavanjem, takva se imovina evidentira u knjigama kao dugotrajna imovina. Međutim, u praksi se imovina čiji je trošak nabave manji od 3.500,00 kuna, a vijek trajanja dulji od godine dana često evidentira kao kratkotrajna imovina odnosno sitan inventar. S druge pak strane, ako je trošak nabave pojedine imovine veći od 3.500,00 kn, a korisni vijek trajanja kraći od godinu dana, takva se imovina ne može u poslovnim knjigama evidentirati kao dugotrajna imovina već se evidentira kao kratkotrajna. Razlog je tomu vijek trajanja koji je kraći od godinu dana, pri čemu svota troška nabave nije bitna.Obračun amortizacije temelji se na zahtjevima standarda, računovodstvenim politikama odnosno računovodstvenim procjenama, a ne na poreznim propisima.
Za prodanu, darovanu i na drugi način otuđenu ili uništenu dugotrajnu imovinu trošak amortizacije priznaje se kao porezno priznati trošak do kraja mjeseca u kojem je imovina bila u uporabi. Promjenu računovodstvenih procjena (korisnog vijeka trajanja, tj. stopa amortizacije) potrebno je objaviti u bilješkama uz financijska izvješća. Dugotrajna imovina koja je u potpunosti amortizirana mora se voditi i dalje u evidenciji sve dok se ne proda ili na neki drugi način ne otuđi. Dugotrajnom materijalnom i nematerijalnom imovinom, u smislu Zakona, smatraju se stvari i prava čiji je pojedinačni trošak nabave veći od 3.500,00 kuna i vijek trajanja dulji od godinu dana. 

Amortizacija za osobne automobile i druga sredstva za osobni prijevoz priznaje se do nabavne vrijednosti od 400.000,00 kuna po jednom sredstvu. Iznad navedene svote priznaje se samo ako sredstvo služi isključivo za registriranu djelatnost najma ili prijevoza. Dugotrajna imovina i nakon što je u cijelosti otpisana ostaje u popisu dugotrajne imovine do trenutka prodaje, darovanja ili drugog načina otuđenja ili uništenja.

RASHODOVANJE MATERIJALNE IMOVINE

Ako se rashoduje dugotrajna materijalna imovina, koja nije za uporabu, i ne stavlja se u promet nego se uništava ili deponira na otpad, radi se o porezno priznatom manjku, ako je pri utvrđivanju činjeničnog stanja prisutan ovlašteni djelatnik Porezne uprave ili ako porezni obveznik raspolaže odgovarajućom dokumentacijom nadležnih tijela ili pravnih osoba o količini i vrsti preuzetih dobara koja su dana na zbrinjavanje ili uništenje. Ako se rashodovana dugotrajna oprema prodaje kao takva ili kao otpadni materijal, radi se o isporuci dobara koja podliježu oporezivanju. Kada navedena imovina nije u potpunosti amortizirana, za neamortiziranu se vrijednost ne uvećava osnovica poreza na dobitak. Navedeno proizlazi iz Zakona o porezu na dobit kojim je propisano da se neamortizirani trošak nabave imovine porezno priznaje u porezni rashod u poreznom razdoblju u kojemu je dugotrajna imovina prodana, darovana ili na druginačin otuđena ili uništena.

Ako je tu imovinu moguće prodati ili darovati, tada se ne donosi Odluka o rashodovanju nego Odluka o prodaji iste. U tom slučaju treba odrediti tržišnu cijenu imovine koja predstavlja i osnovicu za obračun PDV-a te izdati račun. Kod darovanja u npr. humanitarne, zdravstvene, športske, vjerske i druge takve svrhe, neprofitnim udrugama i drugim osobama koje posluju u skladu s posebnim propisima navedeno se priznaje kao porezno priznati rashod do 2 % prihoda prethodne godine, o čemu uprava donosi Odluku o darovanju.

ISKNJIŽENJE NEMATERIJALNE IMOVINE UZ UPOTREBE

Software prema namjeni može se podijeliti na:

1.   SISTEMSKI / OPERATIVNI SOFTWARE – pokreće računalo (može biti operativni sustav, driveri, server, razni alati i dr.). Operativni sustav upravlja cjelokupnim računalom, podatcima, procesima itd. Najpoznatiji operativni sustav su Microsoft Windows, Linux i Mac OS X. Sa sistemskim se softverom u knjigovodstvu treba postupati kao s materijalnom imovinom čiji je sastavni dio (konto 0311 i sl.).

2.   IZVRŠNI SOFTWARE – aplikativni ili namjenski softver koji korisniku omogućuje da obavlja određene zadatke. To može biti poslovni softver, edukacijski softver, baza podataka, office-paketi i sl. S izvršnim bi se softverom trebalo postupati kao s nematerijalnom imovinom (konto 0120 i sl.).

3.   PROGRAMSKI SOFTWARE – on je obično alat koji programeru pomaže da obavi određeni zadatak rabeći neki programski jezik. To može biti uređivač teksta, kompajler, interpreter, linker, debugger itd. Programski softver je u pravilu nematerijalna imovina (konto 0120 i sl.):

Isknjižavanje nematerijalne imovine

Ako je softver nabavljen uz odgovarajuću licencu, tada se kod isknjižavanja iz evidencije može raditi o isteku licence / prava na korištenje, prestanku upotrebe npr. radi zastarjelosti ili prodaji.

S obzirom na nematerijalni oblik dovoljna je Odluka o rashodovanju radi isteka licence ili prestanka korištenja kako bi se on mogao isknjižiti iz dugotrajne materijalne imovine.

Stopa amortizacije odnosno procijenjeni korisni vijek trajanja može se promijeniti, te slijedom toga i stopa. U slučaju da se korisni vijek trajanja promijenio, društvo donosi odluku o promjeni računovodstvenih procjena. Primjer odluke je u nastavku.

TVRTKA d.o.o.
10 000 Varaždin
OIB: 12345678901
 

Uprava društva donosi odluku o promjeni procjene vijeka uporabe dugotrajne materijalne imovine kako slijedi:

• Na temelju t. 6.49. HSFI-ja 6 trgovačko društvo preispitalo je vijek  uporabe  dugotrajne  materijalne  imovine _________________ te je utvrdilo da je vijek uporabe kraći. Vijek trajanja za _______________________ je ______ god. umjesto dosadašnjih ______ god.. 
• Donosi  se  odluka  o  povećanju  stopa  amortizacije za skupinu opreme s ____ % na _____ % godišnje, što je u skladu i sa porezno priznatim amortizacijskim stopama.
• Promjenu računovodstvene procjene trgovačko društvo će objaviti u u bilješkama uz financijska izvješća.

Prema mišljenju Ministarstva financija (MF Kl.: 410-01/06-01/589; Ur. br.: 513-07-21-01/06-2 od 14. lipnja 2006.) ... obveznik poreza na dohodak, ovisno o svojoj poslovnoj politici, može odlučiti da u pojedinom poreznom razdoblju u popisu dugotrajne imovine i u knjizi primitaka i izdataka koje vodi, ne iskaže izdatke otpisa (amortizacije) dugotrajne imovine koja služi za obavljanje djelatnosti i upisana je u taj popis.